Pet divnih stvari kojima nas je zadužila Marija Jurić Zagorka

Ožujak je idealno vrijeme da se prisjetimo jedne od najizvanrednijih žena hrvatske povijesti i kulture – Marije Jurić Zagorke.  I to ne samo iz razloga što je upravo ožujak mjesec rođenja rođenja naše Zagorke, (rođena je 2. ožujka 1873.), već i jer je to mjesec u kojem slavimo i Dan žena, pa se može reći kako je već tradicionalno cijeli ožujak u Hrvatskoj u tonu ženskih prava i emancipacije.

Ima li boljeg primjera za to od naše spisateljske ikone, tako često nepravedno zanemarene, proganjane i dugo neprihvaćene od strane kritičara bez obzira na tiraže njenih knjiga i romana, i bez obzira na njen hrabar politički angažman.
Zagorkinu biografiju nema smisla na ovome mjestu prepričavati, jer tko je Marija Jurić Zagorka poznato je već svima, a njene knjige neizostavan su dio na policama gotovo svakog doma.

Tisuće je redaka posvećeno njenom teškom i privatnom i profesionalnom životu, počevši od njene psihički nestabilne majke, do supruga za kojeg su je prisilno udali, preko drugog braka, koji je također kratko trajao, do šikaniranja i potplaćenosti, koja je svakodnevno podnosila od svojih muških kolega samo zato što je žena. Suluda, nemoralna, skandalozna, skrvniteljica javnog poretka i mira– sve je to bila Zagorka u svojoj zemlji, dok su ju europski mediji uzdizali na pijedestal zbog njene hrabrosti, uspoređujući ju čak s Ivanom Orleanskom.

Marija Jurić Zagorka bila je toliko svestrana, aktivna i neumorna žena kojoj dugujemo mnogo toga, toliko da je s vremena na vrijeme potrebno podsjetiti se čime nas je sve zadužila ova izvanredna žena. Krenimo redom..

1. Prva hrvatska profesionalna novinarka

Zagorka nije bila samo samo prva hrvatska novinarka, koja je sa suprugom 1910. godine čak i osnovala Hrvatsko novinarsko društvo, već i prva politička novinarka u ovom dijelu Europe. U doba kada je jedino ozbiljnije zanimanje namijenjeno ženama bilo zanimanje učiteljice (ali i to je zabrinulo određene muškarce koji su htjeli uvesti celibat za učiteljice), Zagorka zadire u jednu izrazito mušku profesiju objavljujući svoje političke članke, naravno, pod muškim pseudonimom jer drugačije nikada ne bi ni ugledali svjetlo dana. Jedan od njenih članaka privukao je i pažnju biskupa Josipa Juraja Strossmayera toliko da je odlučio otkriti tko se krije iza pseudonima M. Jurica Zagorski i od tog trena postao Zagorkin doživotni mecena. Upravo je Strossmayer financirao tiskanje prvih Zagorkinih romana malo poznatih široj javnosti, koji su bili cenzurirani zbog političkog sadržaja, a na njegov je nagovor Zagorka i počela pisati povijesne romane ne bi li na taj način izbjegla cenzuru. Upravo Mariji Jurić Zagorki dugujemo to što su žene u Hrvatskoj počele izražavati svoje političke stavove i općenito više sudjelovati u hrvatskom javnom životu, što je u to doba bilo rezervirano samo za muškarce. A njen rad kao političke novinarke, inspirirao je mnoge žene ne samo unutar Hrvatske već i šire, da se počnu baviti tom profesijom.

2. Do pojave Zagorkinih romana, žene u Hrvatskoj većinom nisu pretjerano bile aktivne čitateljice. Trend se promijenio kada su počele nicati sve glasnije pritužbe hrvatskih muževa na “zagorene ručkove” s pojavom Zagorkinih romana.

Zagorki dugujemo i činjenicu da su žene najšireg sloja hrvatskog društva pojavom Zagorkine Gričke vještice prvi put počele čitati, ili, ako ćemo iskrenije – učiti čitati. U to doba u Hrvatskoj su čitale samo žene iz visokog staleža i to isključivo romane na njemačkom jeziku. S pojavom Zagorkinih romana, žene iz gotovo svih društvenih slojeva izlaze iz uloge namijenjene ženama u patrijarhalnom društvu i počinju čitati, kradući na taj način vrijeme samo za sebe. Zbog Zagorke su žene u Hrvatskoj počele čitati, a hrvatski muževi, po svjedočenjima mnogih, počeli jesti zagorene ručkove. Unatoč tome što o Zagorki već gotovo sve znamo, ovo je vjerojatno najzanemarenija baština naše najčitanije književnice.

Tekst u cijelosti pročitajte na portalu Explore Croatia.