Milonjić, Miroslav (urednik): Povijest samoborskog obrta
Autor:
Milonjić, Miroslav (urednik)
Šifra: 148-15-7
Izdavač: Samoborski muzej, Samobor
Godina izdanja: 1989
Dimenzije: 19,00 x 26,50 cm.
Opseg: 52 stranice.
Uvez: meki, plastificiran.
Stanje knjige: vrlo dobro, manji popravak korektorom na naslovnici.
Uz izložbu „Povijest samoborskog obrta“, listopad-studeni 1989.
S crno-bijelim i fotografijama u boji te s crno-bijelim faksimilima u tekstu.
Iz knjige:
U 13. stoljeću provalile su horde tatarske vojske iz daleke Azije u naše krajeve, spalile Varaždin, spalile i razorile Zagreb, a ni naš, tada mali Samobor nije bio pošteđen ratnog razaranja. Poslije toga rata, kad su se poharani krajevi obnavljali i oporavljali, Samoborci su 1242. godine dobili od tadašnjeg ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV povelju po kojoj su, od feudalnih podanika postali slobodni građani. Samo naselje Samobor proglašeno je slobodnim i poveljnim kraljevskim trgovištem, čime je postalo nezavisno od feudalaca s točno određenim granicama posjeda, s patronat-skim pravom svoje župe, sa samostalnim sudstvom na području svog općinskog magistrata.
Stanovništvo trgovišta počelo se oporavljati od ratnih razaranja, grad se izgrađivao, povećavao i organizirao kako bi život bio što lakši, bolji i ugodniji. Istodobno su počeli sve teže trpiti nasilništva gospodara Staroga grada koji je mladoj općini htio nametnuti svoje gospodstvo i vlast i od njih izvući što više materijalnih sredstava, pa makar i oružanom silom. O tome i danas najbolje svjedoči sačuvana knjiga zapisnika mamutske sudske parnice koju su Samoborci vodili pred carskim sudom u Bratislavi i banskim sudom u Varaždinu s gospodarima Staroga grada punih 130 godina. Ta je parnica završila uz suglasnost Marije Terezije 1769. godine tako, da su vlasnici Staroga grada dobili pravo mača (jus gladii), patronatsko pravo uz slobodno biranje svećenika, malta-rinu, pravo točenja vina i mesarenja, pravo lova i gornicu. Općina Samobor je dobila pravo podizanja mlinova, lova riba i rakova i ptica, sudsko pravo, placovinu i sajmovinu, pravo stjecanja građanskih prava za strance, sudsko pravo magistrata i slobodan izbor sudaca i općinskih službenika.
Vlasnici Staroga grada, u želji da im se povećaju prihodi, počeli su se već početkom 16. stoljeća baviti rudarstvom, jer su na njihovim posjedima u Rudama podno Plješivice bila nalazišta bakrene i željezne rudače, čiji «u se proizvodi mogli dobro unovčiti u Samoboru, Zagrebu i Slavoniji.
Opseg: 52 stranice.
Uvez: meki, plastificiran.
Stanje knjige: vrlo dobro, manji popravak korektorom na naslovnici.
Uz izložbu „Povijest samoborskog obrta“, listopad-studeni 1989.
S crno-bijelim i fotografijama u boji te s crno-bijelim faksimilima u tekstu.
Iz knjige:
U 13. stoljeću provalile su horde tatarske vojske iz daleke Azije u naše krajeve, spalile Varaždin, spalile i razorile Zagreb, a ni naš, tada mali Samobor nije bio pošteđen ratnog razaranja. Poslije toga rata, kad su se poharani krajevi obnavljali i oporavljali, Samoborci su 1242. godine dobili od tadašnjeg ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV povelju po kojoj su, od feudalnih podanika postali slobodni građani. Samo naselje Samobor proglašeno je slobodnim i poveljnim kraljevskim trgovištem, čime je postalo nezavisno od feudalaca s točno određenim granicama posjeda, s patronat-skim pravom svoje župe, sa samostalnim sudstvom na području svog općinskog magistrata.
Stanovništvo trgovišta počelo se oporavljati od ratnih razaranja, grad se izgrađivao, povećavao i organizirao kako bi život bio što lakši, bolji i ugodniji. Istodobno su počeli sve teže trpiti nasilništva gospodara Staroga grada koji je mladoj općini htio nametnuti svoje gospodstvo i vlast i od njih izvući što više materijalnih sredstava, pa makar i oružanom silom. O tome i danas najbolje svjedoči sačuvana knjiga zapisnika mamutske sudske parnice koju su Samoborci vodili pred carskim sudom u Bratislavi i banskim sudom u Varaždinu s gospodarima Staroga grada punih 130 godina. Ta je parnica završila uz suglasnost Marije Terezije 1769. godine tako, da su vlasnici Staroga grada dobili pravo mača (jus gladii), patronatsko pravo uz slobodno biranje svećenika, malta-rinu, pravo točenja vina i mesarenja, pravo lova i gornicu. Općina Samobor je dobila pravo podizanja mlinova, lova riba i rakova i ptica, sudsko pravo, placovinu i sajmovinu, pravo stjecanja građanskih prava za strance, sudsko pravo magistrata i slobodan izbor sudaca i općinskih službenika.
Vlasnici Staroga grada, u želji da im se povećaju prihodi, počeli su se već početkom 16. stoljeća baviti rudarstvom, jer su na njihovim posjedima u Rudama podno Plješivice bila nalazišta bakrene i željezne rudače, čiji «u se proizvodi mogli dobro unovčiti u Samoboru, Zagrebu i Slavoniji.
Pogledajte sve od autora:
Milonjić, Miroslav (urednik)
Pogledajte sve od nakladnika: Samoborski muzej, Samobor
Pogledajte sve iz područja:
Humanističke znanosti / etnologija / etnografija
