Prijatelj, Kruno: Ivan Duknović
Autor:
Prijatelj, Kruno
Šifra: 395-18-18
Izdavač: Društvo historičara umjetnosti NRH, Zagreb
Godina izdanja: 1957
Dimenzije: 18,50 x 24,50 cm.
Opseg: 96 stranica.
Uvez: tvrdi poluuvez (karton/platno).
Stanje knjige: odlično.
Urednik: Grgo Gamulin.
Crno-bijele reprodukcije.
Sadržaj:
- Ivan Duknović
- Djela
- Resume
- Popis slika
O umjetniku:
Duknović, Ivan (Ioannes Dalmata, Giovanni da Tra?), hrvatski kipar (Trogir, oko 1440 – ?, nakon 1509). Sin protomagistra trogirskih kamenara, vjerojatno je kod kuće izučio umijeće, a u Italiji nastavio umjetničku izobrazbu. Oko 1470. javlja se u Rimu kao zreo majstor, koji se osobnim likovnim shvaćanjima i samostalnim stilom nesumnjivo uklapao u vrhove tadašnjega renesansnoga kiparstva. Njegova su rana ostvarenja dva monumentalna portala na Palazzo Venezia i kipovi na pročelju hrama sv. Jakova u Vicovaru kraj Tivolija. Petnaestak god. blisko je surađivao s A. Bregnom i Minom da Fiesoleom; zadržao je vlastiti likovni izraz prepoznatljiv po energičnoj impostaciji likova i temperamentnoj obradbi površine. U Rimu je s A. Bregnom izrađivao oko 1466. u crkvi Santa Maria sopra Minerva grobnicu kardinala G. Tebaldija (lik pokojnika na sarkofagu i veći dio dekora s puttima i grbovima), a na drugom zajedničkom djelu, grobnici kardinala B. Roverelle u San Clementeu, klesao reljef Bl. Djevice Marije sa sinom među anđelima, Stvoritelja među kerubinima, putte, anđele uz sarkofag i na vrhu spomenika. S Minom je radio plastički bogati tabernakul crkve sv. Marka, a od 1477. dovršavao je grobnicu pape Pavla II. (razmetnuta pri rušenju bazilike sv. Petra); izveo je lik samoga pape i značajnije figuralne prizore, potpisao se na alegorijskom prikazu Nade. Oko 1485. otišao je na dvor Matije Korvina u Ugarsku (figuralna fontana Herakla s lernejskom hidrom iz kraljevske vile u Višegradu). Zaslužan je za prenošenje likovnih spoznaja talijanske renesanse na Dunav. Održavao je trajne veze sa Trogirom, gdje je ostvario najbolja djela kasnorenesansnoga kiparstva u Hrvatskoj. U Trogiru je u renesansnoj kapeli katedrale izradio kipove sv. Ivana Evanđelista, remek-djelo iz zenita svojega stvaralaštva, i sv. Tome, sa znakovima staračke sustalosti, potom kip sv. Magdalene za franjevački samostan, portal s puttom grbonošom palače Cipico, lunetu s grbom obitelji Cega te grb s klesarskim priborom. Pošto su ga Dubrovčani odbili primiti u službu, otišao je u Veneciju, gdje je 1498. započeo raditi monumentalni oltar sv. Marka (sa 17 likova), ali ga nije završio. Iz toga je razdoblja izražajni reljef Bl. Djevice Marije i poprsje sv. Zena. Zadnji svoj rad, grobnicu bl. G. Gianellija, s očitim gašenjem kiparske snage, napravio je 1509. u katedrali u Anconi. O njemu su izdali monografije: K. Prijatelj (Ivan Duknović, 1957) i C. Fisković (Ivan Duknović, Joannes Dalmata u domovini, 1990).
Opseg: 96 stranica.
Uvez: tvrdi poluuvez (karton/platno).
Stanje knjige: odlično.
Urednik: Grgo Gamulin.
Crno-bijele reprodukcije.
Sadržaj:
- Ivan Duknović
- Djela
- Resume
- Popis slika
O umjetniku:
Duknović, Ivan (Ioannes Dalmata, Giovanni da Tra?), hrvatski kipar (Trogir, oko 1440 – ?, nakon 1509). Sin protomagistra trogirskih kamenara, vjerojatno je kod kuće izučio umijeće, a u Italiji nastavio umjetničku izobrazbu. Oko 1470. javlja se u Rimu kao zreo majstor, koji se osobnim likovnim shvaćanjima i samostalnim stilom nesumnjivo uklapao u vrhove tadašnjega renesansnoga kiparstva. Njegova su rana ostvarenja dva monumentalna portala na Palazzo Venezia i kipovi na pročelju hrama sv. Jakova u Vicovaru kraj Tivolija. Petnaestak god. blisko je surađivao s A. Bregnom i Minom da Fiesoleom; zadržao je vlastiti likovni izraz prepoznatljiv po energičnoj impostaciji likova i temperamentnoj obradbi površine. U Rimu je s A. Bregnom izrađivao oko 1466. u crkvi Santa Maria sopra Minerva grobnicu kardinala G. Tebaldija (lik pokojnika na sarkofagu i veći dio dekora s puttima i grbovima), a na drugom zajedničkom djelu, grobnici kardinala B. Roverelle u San Clementeu, klesao reljef Bl. Djevice Marije sa sinom među anđelima, Stvoritelja među kerubinima, putte, anđele uz sarkofag i na vrhu spomenika. S Minom je radio plastički bogati tabernakul crkve sv. Marka, a od 1477. dovršavao je grobnicu pape Pavla II. (razmetnuta pri rušenju bazilike sv. Petra); izveo je lik samoga pape i značajnije figuralne prizore, potpisao se na alegorijskom prikazu Nade. Oko 1485. otišao je na dvor Matije Korvina u Ugarsku (figuralna fontana Herakla s lernejskom hidrom iz kraljevske vile u Višegradu). Zaslužan je za prenošenje likovnih spoznaja talijanske renesanse na Dunav. Održavao je trajne veze sa Trogirom, gdje je ostvario najbolja djela kasnorenesansnoga kiparstva u Hrvatskoj. U Trogiru je u renesansnoj kapeli katedrale izradio kipove sv. Ivana Evanđelista, remek-djelo iz zenita svojega stvaralaštva, i sv. Tome, sa znakovima staračke sustalosti, potom kip sv. Magdalene za franjevački samostan, portal s puttom grbonošom palače Cipico, lunetu s grbom obitelji Cega te grb s klesarskim priborom. Pošto su ga Dubrovčani odbili primiti u službu, otišao je u Veneciju, gdje je 1498. započeo raditi monumentalni oltar sv. Marka (sa 17 likova), ali ga nije završio. Iz toga je razdoblja izražajni reljef Bl. Djevice Marije i poprsje sv. Zena. Zadnji svoj rad, grobnicu bl. G. Gianellija, s očitim gašenjem kiparske snage, napravio je 1509. u katedrali u Anconi. O njemu su izdali monografije: K. Prijatelj (Ivan Duknović, 1957) i C. Fisković (Ivan Duknović, Joannes Dalmata u domovini, 1990).
Pogledajte sve od autora:
Prijatelj, Kruno
Pogledajte sve od nakladnika: Društvo historičara umjetnosti NRH, Zagreb
Pogledajte sve iz područja:
Umjetnost / likovna umjetnost / monografije / mape hrvatskih autora
