Orlik, Emil: Chocolat-Cacao Lobosic

Ukupne dimenzije: 108,00 x 143,00 cm.
Opseg: plakat tiskan u dva dijela, međusobno zalijepljena.
Tehnika: litografija u boji.
Stanje plakata: vrlo dobro.

Suautor: A. Haase (Prag).

Originalni secesijski plakat u boji velikog formata.

Ova litografija Emila Orlika prikazuje ljepotu i eleganciju reklamne umjetnosti s početka 20. stoljeća. S impresivnom visinom i širinom, privlači pozornost svojim složenim detaljima i živim bojama. U prvom planu, elegantna žena s modernim šeširom zauzima središnje mjesto, držeći preslatku čokoladicu u ruci. Okružuju je nježni cvjetni ukrasi koji kompoziciji daju očaravajući izgled. Umjetnikov potpis nalazi se na donjoj desnoj strani litografije, suptilno uklopljen u sam kamen kao "Orlik".
Plakat nije samo izvanredan primjer umjetničke vještine, već služi i kao povijesni artefakt koji prikazuje eru u kojoj se oglašavanje besprijekorno stopilo s likovnom umjetnošću.

Bilo da je izložena u domovima ili galerijama, ova će litografija zasigurno osvojiti gledatelje svojim bezvremenskim šarmom i slavljenjem uživanja u čokoladi i umjetničkoj izvrsnosti.

Emil Orlik (21. srpnja 1870. - 28. rujna 1932.) bio je slikar, bakrorezac i litograf. Rođen je u Pragu, koji je u to vrijeme bio dio Austro-Ugarske, a živio je i radio u Pragu, Austriji i Njemačkoj.

Prvo je studirao umjetnost u privatnoj umjetničkoj školi Heinricha Knirra, gdje je jedan od njegovih kolega učenika bio Paul Klee. Od 1891. studirao je na Münchenskoj akademiji kod Wilhelma Lindenschmita. Kasnije je učio graviranje od Johanna Leonharda Raaba i nastavio eksperimentirati s različitim procesima izrade grafike.

Nakon odsluženja vojnog roka u Pragu vratio se u München, gdje je radio za časopis Jugend. Veći dio 1898. proveo je putujući Europom, posjećujući Nizozemsku, Veliku Britaniju, Belgiju i Pariz. Tijekom tog vremena postao je svjestan japanske umjetnosti i utjecaja koji je imala u Europi te je odlučio posjetiti Japan kako bi naučio tehnike drvoreza. Otputovao je u Aziju u ožujku 1900., zaustavljajući se u Hong Kongu, prije nego što je stigao u Japan, gdje je ostao do veljače 1901.

Godine 1905. Emil Orlik preselio se u Berlin i zaposlio se u "Školi za grafičku i književnu umjetnost" Muzeja dekorativne umjetnosti (Kunstgewerbemuseum), koji je sada dio Berlinskih državnih muzeja. Predavao je na Visokoj školi za umjetnost i obrt u Berlinu, gdje je jedan od njegovih učenika bio George Grosz.

Orlikovi radovi čuvaju se u zbirkama muzeja diljem svijeta.