Bolest na smrt

Autor: Kierkegaard, Soeren
Šifra: 1108-19-2
Izdavač: Mladost, Beograd
Godina izdanja: 1980

Dimenzije: 14,00 x 23,50 cm.
Opseg: XXVIII + 107 stranica.
Uvez: meki, plastificirani; s preklopom.
Stanje knjige: odlično.

Prijevod: Mirko Zurovac.

Velika edicija "Ideja".

Drugo izdanje.

O knjizi:
U svom djelu “Bolest na smrt” Kjerkegor razvija jednu vrstu egzistencijalne psihologije očajanja koje ovdje ima metafizičko značenje.

Da očajanje ovdje ima metafizičko značenje znači da nije očajanje zbog ovog ili onog, nečeg određenog nego je apsolutno očajanje. Neko može očajavati kad oslijepi ili izgubi voljenu osobu. Međutim, očajanje nestaje kad mu se vid ili voljena osoba vrate, jer očajanje nije bilo apsolutno.

Neko drugi je zdrav, bogat, pametan, obljubljen, pa ipak očajava, jer je očajanje apsolutno. “Očajavati  zbog nečega još nije dakle pravo očajanje” (str. 16). Ono je dublje od sumnje, jer dok sumnja obuzima misli, očajanje dotle obuzima čitavog čovjeka.

Očajanje je bolest duha, a čovjek je bitno određen kao duh. No da li je to prednost ili nedostatak čovjeka? Čisto dijalektički, kaže Kjerkegor, oboje. Očajanje je prednost čovjeka, jer se čovjek u očajanju odnosi na vječnost, na ono što je vječno u njemu, a nedostatak, fer je bolest, bolest duha za koju možemo reći da je “najveća nesreća što se nikada nije imala”. “I prava je božanska sreća da je dobijemo, čak ako je najopasnija bolest”. (Bolest na smrt, str. 21) Očajanje je vatra u srcu čovjeka koja je zapaljena, a ne može da gori. Kakvo pakleno protivurječje, čovjek nosi u sebi! U očajanju očajnik očajava zbog sebe samoga ili zbog toga što ne može da se oslobodi samoga sebe. Vlastito ja ne može sagorjeti. U njemu je nešto od vječnosti, a ipak gori vatrom trenutka, jer je vremeno.  U očajanju vječno je u vremenu našlo svoj refleks. Zato je patnja koju očaj donosi laka, a bol lijepa. Muka protivurječnosti koja je biće čovjeka i jeste u tome što ono što je vječno u čovjeku ne može očajanje uništiti. No šta je očajanje i na šta ono smjera? Kjerkegor kaže: “Tako je očajanje, ta bolest vlastitog ja, bolest na smrt. Očajnik je smrtno bolestan. To su u jednom sasvim drugačijem smislu, nego što se to odnosi na neku bolest, najplemenitiji dijelovi koje je bolest napala; a ipak očajnik ne može od toga umreti. Smrt ovdje nije kraj bolesti, nego je smrt kraj u jednom toku koji se ne dovršava. Ne možemo se osloboditi te bolesti, čak ni smrću, jer je ovdje bolest sa svojom patnjom — i smrću, upravo to da se ne može umreti”. (Bolest na smrt, str. 17)

U tome je prednost čovjeka nad životinjom i drugim  bićima. Beskonačna je prednost moći očajavati, jer je to priroda čovjeka koji se odnosi prema sebi samom i ukoliko se odnosi prema sebi samom, ujedno se odnosi i prema onom što je cijeli odnos uspostavilo, prema apsolutnom.


Pogledajte sve od autora: Kierkegaard, Soeren
Pogledajte sve od nakladnika: Mladost, Beograd
Pogledajte sve iz područja: Humanističke znanosti / filozofija


Česta pitanja

Pogledaj sva česta pitanja

Posljednje kupljeno